Major ARBiH Mihajlo Petrović je govorio: Ne bojte se, junak umire samo jednom, a kukavica hiljadu puta

Autor: Redakcija • Objavljeno: • Broj komentara: 0

Petrović je još za života postao legenda odbrane srednje Bosne. Te već davne 1992. godine kao oficir bivše JNA stavio se na raspolaganje Teritorijalnoj odbrani (TO) BiH u Travniku, kada je to malo ko smio i pomisliti da učini. Odlučno je Petrović odbio mogućnost da ode u rodni Beograd ili s porodicom u Zagreb. Danas se navršavaju 24 godine od pogibije ovog heroja Bosne.

  • major_petrovic.jpg
  • sahrana_petrovic.jpg

Srbin po rođenju, Bosanac po opredjeljenju, govorio je sam o sebi major Mihajlo Petrović, ratni komandant Armije RBiH koji je oformio odred boraca iz vlašićkog naselja Mudrike. Danas se navršavaju 24 godine od pogibije ovog heroja Bosne.

Svoj život posvetio je tada borbi za slobodu BiH i vrlo brzo stekao povjerenje saboraca ispred kojih je hrabro išao naprijed. Jasno im je dao uputstvo: „Pucajte u mene ako me neprijatelji slučajno zarobe kako im živ ne bih pao u ruke!“ U prvom obraćanju svojim skromno naoružanim borcima, između ostaloga, je rekao:

„Dragi moji borci, ja sam major Mihajlo Petrović, Srbin, Beograđanin, oficir bivše JNA. Moj djed borio se na Solunskom frontu protiv austrougarskih fašista, moj otac borio se protiv njemačkih, ustaških i četničkih fašista, izgleda da je došlo vrijeme da se i ja borim protiv ovih bradonja s brda. Njih će biti i više i bolje naoružanih, ali ne bojte se - junak umire samo jednom, a kukavica hiljadu puta. Budite smireni, pucajte samo u živu metu, ko nema oružja neka otima od neprijatelja, u tami slušajte moj glas jer nemamo radioveza, nemamo motorola. Slušajte i radite šta naredim. I zapamtite, između ovog našeg nezaštićenog naroda i njih stojite samo vi...“

Tako je i bilo, borci su vjerovali svom majoru i izvršavali njegove naredbe te uspostavili liniju odbrane ispred mnogo brojnijeg i naoružanijeg neprijatelja koji je prijetio s Vlašića.

Ipak, ratna sudbina uzima najbolje, pa je tako uzela i majora Petrovića 25. oktobra 1992. na vlašićkoj koti Mlakva. Među borcima je zavladala nevjerica, ali i dodatni impuls za nastavak puta do slobode kojim ih je vodio legendarni komandant.

Na sahrani tog ratnog oktobarskog dana hiljade Travničana i saboraca u jezivoj tišini ispratile su majora Petrovića na posljednji put. Prema njegovoj želji, sahranjen je među svojim borcima kraj Lukačke džamije u Travniku, gradu koji velikim dijelom duguje današnju slobodu legendarnom majoru. Dobitnik je najvišeg ratnog priznanja „Zlatni ljiljan“ i ordena „Zlatni grb s mačevima“.

Svi oni koji su ga poznavali pitaju se zašto nijedna ulica u Travniku ne nosi ime majora Petrovića.

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije portala Veteran.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

KOMENTARI { 0 } DODAJ KOMENTAR
  • Ime / Nadimak: *

  • Komentar: *
    do 1200 karaktera

  •  

  • Karakteri sa slike: *

  •  

  • Trenutno nema komentara.

Najnovije

Najčitanije

Najnovijikomentari