Bitka za Filipinsko more – prekretnica rata na Pacifiku

Autor: Redakcija • Objavljeno: • Broj komentara: 0

Na današnji dan, 19. juna 1944. godine, Amerikanci su razbili japansku flotu u Bitki za Filipinsko more, najvećoj bitki nosača aviona u istoriji

  • f1f4380cb9a71512967c85eef36493e4.jpg
  • 8f295c219b38858d626e58ff7a232ae3.jpg

Od jeseni 1943. Amerikanci su potpuno preuzeli inicijativu u ofanzivnom djelovanju na Pacifiku. Nakon što su osvojili Gilbertovo i Marshalsko otočje, mogli su izvesti invaziju na Marijanske otoke. Japanci su se spremili za snažnu bitku koja je završila potpunom katastrofom za carski Japan.

Japanci su već bili izgubili većinu iskusnih pilota, koji su poginuli u dotadašnjim bitkama, naročito oko Guadalkanala, Solomonskih otoka i Nove Gvineje. Novi piloti imali su manju borbenu vještinu jer su u prosjeku dobivali samo pola obuke od one koju su prolazili piloti prije njih. Morali su se suočiti i s mnogo većim brojem američkih aviona (Hellcat F6F, F4U Corsair...) koji su imali snažnije motore i bolje naoružanje od japanskih, a bili su i dobro oklopljeni.

Amerikanci su morali zauzeti Marijane kako bi na njima izgradili baze za bombardere B-29 koji bi bili u mogućnosti napadati japansko matično otočje. Američki napad je počeo 13. juna 1944. godine, te su Amerikanci odmah započeli s masovnim bombardiranjem japanskih zračnih baza na Guamu, Saipanu i drugim otocima.

Japanci su zatim poslali pomoć napadnutom otočju. Prema Marijanima je krenula flota s udarnom snagom od tri velika nosača: Zuikaku, Šokaku i najnoviji - Taiho, te šest manjih nosača sa ukupno 450 aviona. Amerikanci su raspolagali s dvostruko većim snagama (15 nosača i više od 900 avionai).

Japanski komandant - admiral Ozawa Jisaburo, procijenjivao je da je u prednosti jer su njegovi avioni imali veći dolet od američkih, a također je pretpostavio da će u napadu na Amerikance biti podržan i avijacijom s Guama. To je bila krupna greška, jer su Amerikanci već uništili japanske zračne baze na Saipanu i Guamu.

Na dan 19. juni 1944. godine, Ozawa je naredio četiri napada na američku flotu koja je već izvršila invaziju. Amerikanci su radarom uočili dolazak japanskih aviona, te su njihovi lovci krenuli u presretanje. Bolje koordinirani i uvježbani američki piloti uništili su više od 300 od 430 japanskih aviona koji su sudjelovali u napadu), a sami su izgubili tek 30 lovaca. Amerikanci su nazvali ovaj događaj "The Great Mariana Turkey Shoot", zbog lakoće s kojom su uništili tako veliki broj japanskih aviona. Japancima je taj dan bio jedan od najgorih u ratu - ne samo da su izgubili veliki broj aviona i pilota, već su izgubili i dva velika nosača (Šokaku i Taiho) koje su torpedirale američke podmornice Cavala i Alcobre. Japanci nisu uspjeli nanjeti ozbilniju štetu američkoj floti (tek je nekoliko brodova lakše oštećeno).

Dan kasnije, 20. juna 1944. godine, Ozawa je morao narediti povlačenje, a Spruance je krenuo u potjeru. Tog dana Japancima je ratna sreća bila nešto sklonija. Amerikancima je bo veliki problem pronaći japansku flotu koja je bila gotovo izvan radijusa djelovanja njihovih aviona. No, ipak su ih pronašli i uputili na njih stotine svojih aviona. U zračnim borbama oko svojih brodova Japanci su izgubili oko 60 aviona, te laki nosač Hiyo i dva tankera. Amerikanci su izgubili 25 aviona u borbama, dok je još 80 njihovih aviona bilo prisiljeno sletjeti u more jer su ostali bez goriva pri povratku na nosače. Većina od 200 pilota i članova posade tih aviona je spašena, ali ih je 45 ostalo u morskim dubinama.

Nedugo nakon bitke, američki marinci prodrli su dublje u Saipan. Dva japanska komandanta na tom otoku - admiral Nagumo i general Saito, u očajničkom pokušaju odbrane okupili su preostale japanske snage koje su praktično počinile masovno samoubistvo jurišom na američke linije, prilikom kojeg ih je poginulo 26 000, dok su Amerikanci izgubili 3 500 vojnika.

Tokom jula, SAD je osvojio otoke Tinian i Guam, a japanski premijer Hideki Tojo dao je ostavku nakon velikog poraza kojeg mnogi istoričari opisuju kao prekretnicu u ratu na Pacifiku.

No, rat je bio daleko od završetka jer se Japanci nisu željeli predati pod uvjetima bezuvjetne kapitulacije kakvu su zahtjevali Amerikanci. Japanci su nastavljali s žilavim otporom iako su bili potpuno nadjačani. Kako bi uništili što više američkih brodova, od oktobra 1944. angažirali su kamikaze, kojima su ponovo počeli nanositi Amerikancima velike štete…

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije portala Veteran.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

KOMENTARI { 0 } DODAJ KOMENTAR
  • Ime / Nadimak: *

  • Komentar: *
    do 1200 karaktera

  •  

  • Karakteri sa slike: *

  •  

  • Trenutno nema komentara.

Najnovije

Najčitanije

Najnovijikomentari