Mehidin Hodžić - heroj Oslobodilačkog rata

Autor: Redakcija • Objavljeno: • Broj komentara: 0

Mehdin Hodžić, heroj oslobodilačkog rata, u narodu poznat kao kapetan Senad i Crni labud, rođen je 15. oktobra 1952. u Tuzli.

  • mehidin_hodzic.jpg

Po završetku osnovne škole upisao se i završio školu učenika u privredi u Tuzli a zatim je 1976. godine otišao na služenje vojnog roka u Travnik. Nakon odsluženja vojnog roka vratio se u rodnu Tuzlu i kao kvlifikovani mašinbravar zaposlio se u tuzlansku „Elektromontažu“.

Školske 1978./1979. godine upisao se na Pedagošku akademiju u Tuzli, odsjek za fizičku kulturu, ali već naredne godine, zbog nedostatka materijalnih sredstava, otišao je na privremeni rad u SR Njemačku da bi obezbijedio sredstava za nastavak studija.

Po završetku pedagoške akademije otišao je u Sarajevo i upisao Fakultet za fizičku kulturu. Godine 1980. zaposlio se u Dubrovniku i upisao Policijsku školu u Puli. Završetkom Policijske škole zaposlio se u Policijskoj stanici u Dubrovniku, najprije kao policajac a nešto kasnije kao inspektor operativac.Od 1985. godine policijskim poslovima bavio se u Policijskoj stanici u Makarskoj. Ratna djejstva u Hrvatskoj zatekla su ga na policijskim poslovima u Policijskoj stanici u Splitu. Iz Splita je otišao u septembru 1991. godine i obreo se u rodnom gradu Tuzli.

Nakon spoznaje ciljeva velikosrpske agresije na Hrvatsku, uključio se u Patriotsku ligu Bosne i Hercegovine za područje Tuzle, gdje je narednih mjeseci aktivno učestvovao u pripremanju naroda za pružanje oružanog otpora srpsko-crnogorskom agresoru i domaćim ekstremistima SDS-a. Zbog otežanog rada na planu priprema za oružani otpor, početkom 1992. godine, sa konspirativnim imenom „Kapetan Senad“ i „Crni Labud“, Mehdin Hodžić je napustio Tuzlu i prešao na područje Živinica. Senadova dužnost u Patriotskoj ligi, odnosila se

na obavještajno-sigurnosne poslove do 8. aprila 1992. godine, kada je postavljen na dužnost pomoćnika komandanta za obavještajno-sigurnosne poslove u Okružnom štabu Teritorijalne odbrane Tuzla. Na toj dužnosti je ostao do 25. aprila 1992., kada je postavljen na dužnost komandantaTaktičke grupe „Zvornik“, pod čijom komandom su trebale biti općine Zvornik, Ugljevik i Kalesija. Komandno mjesto je bilo na prostoru slobodne teritorije Zvornik u rejonu Sapne. U vrijeme najstrašnijeg stradanja stanovništva Sjeveroistočne Bosne, Mehdin Hodžić sa našao na slobodnim zvorničkim prostorima oko Sapne. Pridružio mu se i Hajrudin Mešić, u ulozi zamjenika komandanta.

U odbrani slobodnih zvorničkih prostora sudbonosan je bio 10. maj 1992. godine. Uz snažnu artiljerijsku podršku agresorske jedinice su napale selo Zaseok (gdje je bilo komandno mjesto Mehdina Hodžića) oklopno-mehanizovanim i pješadijskim snagama. Napadu je prethodila snažna artiljerijska podrška. Sa svih strana ulazili su selo. Njegov zamjenik, Hajrudin Mešić, i sam ranjen u borbama prethodnog dana, sa priličnom grupom boraca, našao sa na dženazi poginulim borcima u susjednom selu. Preostalim dijelom Manevarskog odreda koji je bio u selu Zaseok komandovao je neposredno komandant Mehdin. Podijelio ih je u dvije grupe. Očekujući suočenje sa tenkovima, hrabrio je svoje borce riječima „branite svoje selo, branite svoje majke; ne pogađa svaka“. Trebalo je imati srce pa sačekati tenkovsku četu da priđe. Kada se neprijatelj pojavio na brdu udaljenom oko pedeset metara od njih, prvo su tromblonom pogodili komandno vozilo neprijatelja. Zatim je „osom“ pogođena gusjenična samohotka – protivavionski top 57/2 mm. Iako tenk T-55 nije bio oštećen, četnici su ga napustili i počeli bježati. Tada se na Mehdinov poziv pridigla njegova grupa i krenula u klasični juriš. Očevidci i učesnici ove nesvakidašnje borbe pamte kako je u tom momentu zapucao neprijateljski PAM sa Bokševice. Kapetan Labud je još uvijek jurišao uspravno, onda se malo zanio, i pao…Pogodio ga je samo jedan metak.

Saborcima koji su mu prišli uspio je samo da kaže: „Srušite mi mostove na Drini“.

Mehdin Hodžić, sa svojim poginulim saborcima, ukopan je istog dana na šehitskom mezarju u Zaseoku. Godine 2008., na zahtjev majke, njegovi posmrtni ostaci su iz Zaseoka prebačeni u Memiće, u harem džamije Hamlijaši.

Za ratne podvige, ispoljenu hrabrost i ukupan doprinos u organiziranju i pružanju otpora agresoru, 1992. godine, posthumno mu je dodijeljeno najviše Ratno priznanje značka „Zlatni ljiljan“.

Za herojski doprinos u Odbrambeno-oslobodilačkom ratu 1992.–1995. godine, izuzetno junaštvo i samoprijegor ispoljen u borbenim djejstvima i pri tome ostvarene rezultate, 1994. godine, posthumno je odlikovan Ordenom heroja Oslobodilačkog rata.

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije portala Veteran.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

KOMENTARI { 0 } DODAJ KOMENTAR
  • Ime / Nadimak: *

  • Komentar: *
    do 1200 karaktera

  •  

  • Karakteri sa slike: *

  •  

  • Trenutno nema komentara.

Najnovije

Najčitanije

Najnovijikomentari