Safet Hadžić - heroj Oslobodilačkog rata

Autor: Redakcija • Objavljeno: • Broj komentara: 0

Safet hadžić, heroj Oslobodilačkog rata, rođen je 28. avgusta 1952. godine u selu Strmici, općina Rudo.

  • safet_hadzic.jpg

Završio je metalostrugarski zanat. U potrazi za zaposlenjem obreo se u Sarajevu gdje je sagradio skromnu kuću u radničkoj četvrti, u Švrakinom selu. Radni vijek proveo je u sarajevskom „Vodovodu“.

Safet Hadžić se 1990., kao jedan od osnivača, uključio u Stranku demokratske akcije. U vrijeme kada je agresorski režim iz Srbije, uz pomoć JNA, 1991. počeo ratove u Sloveniji i Hrvatskoj, Safet Hadžić postaje jedan od osnivača Patriotske lige. Bio je jedan od malobrojnih koji su se ozbiljno pripremali za odbranu Republike Bosne i Hercegovine. Kao općinski rukovodilac i član Patriotske lige učestvovao je u skrivanju kartoteke regruta i vojnih obveznika s ciljem sprečavanja njihovog otuđenja od strane organa JNA i onemogućavanja slanja regruta i rezervista na hrvatsko ratište. Učestvovao je u organizaciji protesta usmjerenih protiv slanja mladića iz BiH na hrvatsko ratište. Bez predrasuda, u redove PL okupio je značajan broj oficira koji su napustili JNA. U Hrasnici je, 02. 12. 1991. organizirao tajni sastanak Alije Iztbegovića sa svojom grupom oficira u PL. Na tom sastanku predočena je strategija odbrane sarajevske regije.

Kada je JNA postavila transportere i tenkove kod „Vodovoda“ na Mojmilu u Sarajevu, Safet Hadžić sa saradnicima je organizirao masovan izlazak naroda na „Vodovod“. U prisustvu velikog broja građana i medija, u ime organa općine Novi Grad, od oficira JNA je zahtijevao da se vojska hitno povuče u kasarnu.

U noći sa 17. na 18. april 1992. godine, patriote grada Sarajeva organizirale su izvlačenje naoružanja iz vojne fabrike „Pretis“ u Vogošći. Angažirane su dvije grupe jedinica, jedna za drugom.

Nažalost, nisu bile uvezane u jedinstven sistem veza niti su bile po vremenu sinhronizirane. Prvu grupu su sačinjavali pripadnici Specijalne jedinice MUP-a „Bosna“ (tridesetak pripadnika) te združena jedinice TO (nastala od Zelenih beretki i Patriotske lige). U veoma organiziranoj akciji, bez ispaljenog metka, u kratkom vremenu, od 3 do 5 sati ujutro 18. 04. 1992. godine, ova grupa je izvukla oko 800 protivoklopnih raketa „zolja“ i „osa“ i kamion (oko 1.800 kom) minobacačkim mina, koje su kasnije bile presudne za odbranu grada Sarajeva. Druga grupa, na čelu sa Safetom Hadžićem, okupila se ispred općine Novi Grad, i krenula put Vogošće oko pet sati ujutro, 18. 04. 1992. godine. Četa je trebala doći autobusom odmah po okupljanju, a grupa najhrabrijih boraca, u kojoj je bio i Safet Hadžić, krenula je žurno kombijem. Safet se toliko na ovaj zadatak žurio, iz svoje kuće gdje je imao mini štab i centar veze, da je pertle u vozilu vezao. Jutro je bilo tmurno i prohladno – padao je sitan snijeg. Pošao je nenaoružan, sa aktovkom, u civilnom odijelu i sa kravatom. Nije znao da se prva grupa već povukla iz fabrike. Očekivao je da su još na zadatku. Međutim, četnici u policijskim uniformama i sa šljemovima na glavi su već bili zatvorili obruč oko Sarajeva, spustili se i u fabriku; bili su i na glavnoj kapiji. Kada je sa dijelom svoje grupe Safet Hadžić stigao do glavne fabričke kapije, bilo je kasno za povratak. Kratko je trajala zbunjenost ‘ko je ko’, a onda su četnici otvorili vatru. Na putu do fabrike , na našim barikadama, Safeta su upozoravali da nije dobro da ide dalje, da je nejasna situacija. On je bio uvjeren da su naši policajci još tamo i, išao je dalje.

Pokošen rafalom iz neposredne blizine, prvi je pao Safet. Poginuli su i njegovi saborci: Sead Velić, Nermin Zeljković, Almir Islamović, Senad Ćirić, Fahrudin Čavčić. Bilo je i ranjenih i zarobljenih.

Ukopan je na velikom šehidskom mezarju „Kovači“ u Sarajevu.

Na kapiji fabrike „Pretis“ kao i pred općinom Novi Grad podignuto je spomen obilježje Safetu Hadžiću i saborcima. Današnja Kasarna Jajce u Sarajevu nosi ime po Safetu Hadzicu.

Za ratne podvige, ispoljenu hrabrost i ukupan doprinos u organiziranju i pružanju otpora agresoru, Naredbom Komandanta GŠ Armije RBiH broj: 02/1091-9 od 04. oktobra 1992. godine, posthumno mu je dodijeljeno najviše ratno priznanje - značka „Zlatni ljiljan“.

Za herojski doprinos u Odbrambeno-oslobodilačkom ratu 1992.–1995. godine, izuzetno junaštvo i samoprijegor ispoljen u borbenim djejstvima i pri tome ostvarene rezultate, Ukazom Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine broj 02-111-290/94 od 14. 04. 1994. godine, posthumno je odlikovan Ordenom heroja Oslobodilačkog rata.

Odlukom Predsjedništva RBiH broj 02-111-35/96 od 12. 01. 1996. godine posthumno je proizveden u čin brigadnog generala.

 

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije portala Veteran.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

KOMENTARI { 0 } DODAJ KOMENTAR
  • Ime / Nadimak: *

  • Komentar: *
    do 1200 karaktera

  •  

  • Karakteri sa slike: *

  •  

  • Trenutno nema komentara.

Najnovije

Najčitanije

Najnovijikomentari